nedjelja, 12. travnja 2015.

My House in Budapest...

...my hidden treasure chest, my golden grand piano... I sad pjevušim cijelo vrijeme Georgea Ezru, čim se sjetim koji lak imam na noktima.
Da, da, OPI You're Such a BudaPest je konačno moj. Lak za kojim sam šizila cijelo prošlo ljeto i opsesivno mu tražila jeftiniju zamjenu konačno je (po promotivnoj cijeni ;) ) stigao na moju adresu.
Prvi zaključak je da mu onaj Golden Rose koji sam kupila kao nedostojnu zamjenu nije niti sličan.
Drugi zaključak je da sam s razlogom bila zaljubljena u swatcheve ovog laka, jednostavno je predivan.
Budapest je lak iz EuroCentrale kolekcije iz 2013., nazvan po glavnom gradu Mađarske. Radi se o prekrasnoj blijedoj plavoj boji s primjesama ljubičaste (koje su kod mene nekako vidljivije nego na swatchevima, ali vjerujem da je to do mog podtona...) - boja je živa, vedra i vesela. Navodno ima microshimmer u sebi, ali ja ga vidjela nisam, uživo izgleda kao pravi creme lak. Sama tekstura? Prvi sloj je tanak i maže se neujednačeno (šteta, jer s jednim slojem je boja svijetlo plava), drugi sloj prekriva nedostatke i izjednačava boju. Prekrivenost u dva sloja je solidna, iako se mrvicu na svjetlu prozire linija ploče nokta (što stvarno, stvarno, stvarno ne volim, i zbog čega u pravilu preferiram tamnije lakove). Trajnosti je, čini mi se, isto jako dobra, drugi dan je lak i dalje pesprijekoran.





Mislim da se na zadnjoj malo nazire onaj fantomski microshimmer! Jeeeej za mene!
Zanoktice postojano katastrofalne - ako želite gledati lijepe zanoktice, trebate na blog nekoga tko ne radi u školi. ;)
Volite li vi ovakve ljubičasto-plave nijanse?

XOXO
d.

utorak, 7. travnja 2015.

Coffee with Van Gogh

Danas vam predstavljam lak koji sam dobila na dar od jedne divne G. Ona ga je dobila, probala, zaključila da nije njezin đir, spakirala ga u omotnicu i dva dana kasnije je bio kod mene. A nijansa je savršena. Sama ga vjerojatno nikada ne bih kupila - jer nosim ili ružičastije nude, ili tamnije sive. Radi se o OPIju zanimljivog imena: Did You Ear about Van Gogh, iz nizozemske kolekcije.
Radi se o svijetloj sivobež nijansi fantastične konzistencije: meni je savršeno prekrio u samo jednom sloju! i creme finisha. Lak je kameleon, ako je suditi po swatchevima, i na različitim prstima izgledat će različite boje. Na mojim neutralno-do-hladnim prstima poprima divnu nijansu bijele kave, koja me nostalgično vraća u bakinu kuhinju i podsjeća na šalice tople bijele kave koju mi je pripremala prije škole, i ratova oko one kriške kruha s maslacem koju je insistirala da pojedem uz bijelu kavu... Pa sam ga onda i doradila u stilu kavice: s malo zrnja i malo pjenice.
Pečatirala sam ga Look By Bipa lakom br. 026, neobičnog imena: greysh. Taj lak je jedan od onih koje nazivam blatnjavcima: glinasto-smeđa boja, koja, stavljena u istu manikuru s Van Goghom, podsjeća pomalo na mliječnu čokoladu.





I, samo da dodam, Rumple u kombinaciji s Polka Dotom se držao peti dan jednako kao i drugi, sve mi se plakalo skidati ga dolje (i najradije ni ne bih, da nisam morala mijenjati terapiju bolesnicima...)
Volite li vi greige nijanse? Koje su vam najdraže?

XOXO,
d.

četvrtak, 2. travnja 2015.

Rumple's Wiggin

Danas još jedan novitet: OPI Rumple's Wiggin iz Shrek kolekcije iz 2010.
Iz te kolekcije mi je ustvari favorit Funky Dunkey (i bit će moj jednog dana, sigurna sam! :) sviđa mi se gotovo koliko i Pamplona Purple), Rumple sam uzela prilično impulzivno i posumnjala u svoj izbor kada sam ga vidjela onako bljedunjavog i ispranog.
ALI sumnje su nestale kada sam ga swatchala. Prvo: za svijetlu, pastelno ljubičastu, krasno prekriva već u dva sloja. Drugo: nijansa ljubičaste mi jako laska tenu. Ili obratno. Treće: vidim ga kao savršenu svijetlu podlogu za nail-art, u onim trenucima kada mi ne paše nude boja tipa Knockwurst, a ne želim bijelu.
digresija: Ovaj drugi slučaj ide u ladicu "nikad". Nikad ne želim bijelu. Nakupovala sam 4 ili 5 bijelih lakova, i niti jedan nije takav da ga poželim nositi. Bilo samog za sebe ili kao podlogu nail-artu. Jednostavno ne. Za razliku od crnoga, koji bih mogla nositi u svakoj drugoj manikuri. Ali to ima valjda veze s time što sam više cura za tamne, edgy manikure, više volim rockerski štih nego nježne, romantične, prozračne manikurice. - To što mi nokti nisu uvijek crni, smeđi ili tamno ljubičasti je zato što a) teško je napraviti dobar nail-art na toj podlozi i b) treba tu i tamo izaći iz svoje comfort zone. Kao danas, recimo.

Uglavnom, Rumple. Radi se o pastelastoj, nježnoj isprano-ljubičastoj boji creme finisha. Malo je rijedak, što znači da je prvi nanos neravnomjeran (ali lijepo se izjednači drugim) i da je malo teži za precizno nanošenje, ali opraštam mu. Prekrivanje fenomenalno za tako svijetao lak.
Danas se šeta s Nubar Black Polkadot. Što da vam kažem, bila sam lijena raditi ikakav ozbiljan nail-art, a jednostavno mi je prenježan (presvijetao, preromantičan, previše ne-D) da bih ga nosila samog. Osjećala bih se kao da su mi stavili zelenu periku. (Ne ljubičastu, s njom bih izašla na kraj. D'uh. Pramenove sam već imala.)








Inače, ponovno imate priliku vidjeti moju ne-manekensku ruku. Zdravstveni problemčić je trenutno pod kontrolom, posljedice su jedva vidljive na ovoj duljini nokta, kada je lakiran, a kožica, za divno čudo, izgleda pristojno (možda ima veze s tim što sam dešnjakinja, pa onda lijeva ruka manje strada od krede. Spužvu ni ne računam, to uvalim učenicima da brišu - makar riskiram da mi ploča izgleda kao Mr. Beanova Whistlerova majka ;) ) - pa nisam mogla odoljeti ne dokumentirati to čudo. :) Tko zna kad će se ponoviti.

I to je to za ovaj tjedan. Iduću manikuru možete očekivati nakon Uskrsa, pa vam onda želim unaprijed svima sretan Uskrs i darežljivog Zeku.

Volite li vi pastelne boje? Nosite li ih same ili kao podlogu za nail-art?

XOXO,
d.